Danas smo se na gradskom groblju Lovrinac oprostili od klupskog velikana i jednog od osnivača „Mornara“, Nikole Trojanovića. Nikola je zajedno sa svojom ekipom, vođen nekom novom stvaralačkom idejom, davne 1949. godine osnovao plivački-vaterpolo klub „Mornar“. Vjerojatno tada nisu imali pojma da udaraju temelje klubu čije će ime uskoro postati vrlo poznato među ljubiteljima sporta u zemlji i inozemstvu, klubu koji s pravom može ponijeti epitet jednog od najuspješnijih plivačkih klubova u zemlji za što je među ostalima uvelike zaslužan i Nikola Trojanović.
Nikola je došao iz Dubrovnika kao školovani plivač dubrovačkog Juga gdje ga na odsluženju vojnog roka u Splitu otkriva Božo Grkinić s kojim udara temelje kluba. Na početku svoje „mornarske“ karijere branio je u vaterpolu gdje na kavalifikacijskom turniru za 2. ligu sa gol razlikom od 59:1 prima taj jedini gol. Na vratima ostaje do 1951. kada ipak njegov plivački talent nadilazi onaj vratarski pa tako prelazi u plivačku ekipu Mornara gdje je plivao do svoje 32. godine. 1951. godine odlazi sa ekipom plivača na europsko prvenstvo u Beču, ali ne da bi plivao već samo da se „privikava“ da bi se već 1952. na olimpijskim igrama u Helsinkiju plasirao u polufinale na 200 metara leptir. U istoj disciplini postaje i državni rekorder. U svojoj bogatoj sportskoj karijeri postaje i najpoznatije mornarevo lice zbog izuzetno velikog raspona ruku koje su bile najupečatljivije dok je plivao leptir te tako izazivao strahopoštovanje. Svoju životnu utrku završava u 91. godini života zadužujući klub i sve generacije svojim uspjesima i rezultatima.
Zbogom legendo, hvala ti na svemu!!!