BOJE MORNARA U BRATUŠU
11. veljače 2010.Tek joj je 15 godina. I dok ovladava tajnama frizerskog zanata, na poljudskom bazenu je veteranka. Gotovo 10 godina brani boje mornara i ne misli stati, unatoč srednjoj školi u Makarskoj, kući u Bratušu i treninzima u Splitu. Ona je “ribica iz Bratuša” ili u imeniku Doris Beroš
Doris Beroš, jedna od ponajboljih juniorki splitskog plivačkog kluba
Snivam o profesionalnom bavljenju plivanjem!
Bratuška ribica 15- godišnja Doris Beroš s nepune tri godine skočila je u more i sama zaplivala, već sa šest znala je da su plave dubine, prirodne ili one umjetne, njezin sportski svijet. Danas, nakon cijelog desetljeća treniranja u splitskom“Mornaru” i gotovo svakodnevnih putovanja na treninge, nije se umorila. Dapače, optimistična je i spremna na još veća odricanja.
Brojne medalje krase njezinu malu sobicu u bratuškoj vali. Prvo mjesto na prvenstvu Dalmacije, drugo i treće u Hrvatskoj, u Splitskoj ligi bila je najbolja na 200 mješovito s rezultatom 2.29,01… i moglo bi se tako nabrajati, ali uz sportske uspjehe zanimljiva je i Doriskina, ona životna, priča.
I dok njezini vršnjaci, ali i oni puno stariji, ne znaju kud će sa sobom i u svemu oko sebe vide besmisao, ova učenica prvog razreda makarske Srednje strukovne škole, buduća frizerka, stigne sve, i učiti i trenirati, i to u Splitu.
Prepoznao je Mijo Lulić
A sve je počelo u prvom osnovne kada je njezin talent prepoznao Mijo Lulić. – S pet godina došla je na plivalište. Primijetio sam da se ne može umoriti, bila je nevjerojatno izdržljiva. Sve što bih rekao učinila bi, i više od toga. Nikad nije izostala. Sve je radila s lakoćom. Doris voli pozitivne izazove, puna je energije. Vjerujem u nju i njezin uspjeh, a to i dokazuje.
Prave savjete uputila je Jelica Srzić, koja joj je i dala nadimak “bratuška ribica”. Zahvaljujući Mijinoj preporuci, Doris je već više godina član splitskog Mornara. Sama činjenica da brani boje kluba na Poljudu je nešto normalno, ali put do toga je itekako ljudski i financijski zahtjevan.
Odlučna bratuška plivačica, koja najviše voli discipline mješovito, kraul, a posljednje vrijeme i delfin, nikada, ni u najtežim trenutcima, nije pomislila odustati.
Ne mogu bez plivanja i nikakav napor mi na tom putu nije težak. Najvažnije je biti siguran u sebe i imati podršku obitelji. Moj otac Mario i brat Frane ne samo da su prepuni razumijevanje nego mi puno pomažu, ponosno će Doris. Na spomen ne tako davno preminule majke samo joj se zacakli suza u oku te, iako to ne kaže, vidi se da snagu crpi iz okrutnosti života.
Jedina je članica Mornara koja nije iz Splita, a među ponajboljima je. U tom je puno bodri i njezin trener Damir Radić. Otkad je Makarska dobila bazen nešto joj je lakše, jer poneki trening može sama odraditi tu, ali glavnina priprema je ipak u Splitu. Ako je trening u jutarnjim satima, to znači prije druge školske smjene, Doris se ustaje u pet sati ujutro, otac je vozi u Split, čeka i vraća u školu. Popodnevni treninzi se ne propuštaju, već nakon nastave sjeda u očev auto, dok se vozi jede, a nekada umor učini svoje pa i odspava. I tako gotovo svaki radni dan deset godina.
Veliko očevo srce
Znam da mnogi ne bi ovo mogli izdržati, ali ja znam da to želim. Nakon što postanem frizerka, san mi je profesionalizirati se u plivanju. Želim da to bude moj životni poziv dok god izdržim, a za to se planiram nastaniti u Splitu, čvrste su vizije mlade srednjoškolke koja se također kao i njezini vršnjaci veseli izlascima i dobroj glazbi, koja joj je najbolji način opuštanja pred treninge i natjecanja.
Otac Mario ponosan je na svoju plivačicu. I ne samo to, malo je reći da joj je podrška. U svakom trenutku spreman je na logistiku, a bilo je teških dana, ali djeca i njihova sreća su sav njegov svijet i za sve se nađe rješenje. Svake godine iz ljubavi prema njoj i sportu prevali najmanje 25 tisuća kilometara. Posljednjih mjeseci ne prima plaću, ali Doriskin sportski svijet to ne smije osjetiti. Kaže, sezona spasi. Za te potrebe nije se ljeti teško iseliti iz svog kreveta i od koje gostinske kune osigurati novac za gorivo.
Potpora Ante Čovića
Sve ove godine svaki put vozim Doris na trening i čekam. Do pred godinu dana nismo imali ničiju financijsku pomoć. Ipak, stanje ide na bolje i to zahvaljujući njezinim sportskim rezultatima. Neizmjerno su zahvalni Općini Baška Voda i Turističkoj zajednici koji su im financijski pomogli. Posebno je veliko srce Ante Čovića koji od prošle godine Doris sponzorira sa 700 kuna mjesečno.
Doris ne vidi mogućnost da Split zamijeni Makarskom u smislu održavanja treninga. Oni su sve zahtjevniji, a to treba znati voditi, a k tome stvorila je krug prijatelja koji su joj također važni u motivaciji.
I tako dan za danom “delfin” iz Bratuša neumorno osvaja plivačku stazu, sve spremnije i brže. Jedva čeka frizersku svjedodžbu u salonu Diadema vlasnice Marice Beroš. Otac je uvijek tu, i kad treba pohvaliti tajne frizerskog zanata, a za plivanje je uvijek znao da je Doris ispred vremena.
www.makarsko-primorje.com
http://makarsko-primorje.com/index.php?option=com_content&task=view&id=670&Itemid=38